izbivanja sa scene, čeka, u predvorju hotela u Ostendeu, direktora teatra, koji mu je ponudio da još jednom odigra kralja Leara . Silvestarska je večer. Svi luduju, a on čeka. Slučajnim prolaznicima razlaže svoj život... pita se o smislu teatra i

Slučajnim prolaznicima razlaže svoj život... pita se o smislu teatra i čeka. kralja Leara , koji je velikodušno razdao sve, ponavlja se na velikom glumcu. Jedna od posljednjih velikih drama austrijskog

za kompostište novog svjetskog poretka. Kralja Leara . Za glumca-šeširdžiju i kvazipjesnika nije upitno druženje s osobama iz istog lobija, ali ako predsjednik jedne

na iskrenosti, jednostavnosti i osjećajnoj glumi. Ujedno mi je poslao i svoju video kasetu sa starom verzijom Kralja Leara jer bi mu bilo drago da kao glumac proučim neke zanimljive detalje. Posljednjeg dana snimanja, bilo je to u Velikoj

svoga doba. Roman Čiča Goriot (1835), najuspjeliji i najpopularniji roman ciklusa, priča je iz Shakespeareova Kralja Leara o nezahvalnim kćerima prenesena u Pariz 1820 - tih godina, s glavnom i još uvijek aktualnom temom svemoći novca.

tijesna krabulja što nas skriva pred samima sobom, baš kao što su svi osim Lude i Cordelie podržavali kobnu samoobmanu kralja Leara . Za mene, takvog kakav već jesam, najzanimljivija je odrednica Caroline Knapp kao moje kolegice u apstinenciji: ja

približavamo sindromu istrgnutih citata, ipak ćemo pokazati čitateljima i prepustiti njihovu sudu takav uzorak iz Kralja Leara (treći čin, drugi prizor), u kojemu pomahnitali Lear zaziva elementarnu nepogodu.

poput: Romea i Julije, Hamleta, Ofelije, Macbetha i njegove krvavu lady, mletačkog trgovca, Tita Andronika, kralja Leara , Richarda III ili Henrika VIII), njihova besprimjerna energičnost, kao i vješto parodiranje pojedinih filmskih

Yorkshire Playhouse, Hull Truck, Dukes Lancaster, Nuffield Studio, Donmar Warehouse) te rad u predstavama poput Kralja Leara , Macbetha, Othella, Sna ivanjske noći, Fausta ili Rosencrantz i Guildenstern su mrtvi, svoju je karijeru i pokrenuo u

ovogodišnje kazališne sezone Ulyssesa Duško Ljuština drži kako bi bilo sjajno kada bi se ovakvi projekti poput Kralja Leara i Medeje izvodili na Visu, Braču, Kornatima te diljem cijele Hrvatske. Od davnih vremena pa do današnjih dana nije nas

još koju BBC-jevu adaptaciju Shekijevih djela, a prije svega mjesec dana mi se dizao želudac kad bih samo pomislila na Kralja Leara , Oluju ili ne daj Bože Richarda III.

od zaborava u svijesti gledatelja, glumac se uz pomoć garderobijera Normana transformira u svoju posljednju ulogu kralja Leara , s kojim dijeli tragičnu sudbinu: obojica se, ogrezli u senilnost i sumnju u ljubav okoline, povlače s trona. Nakon što

. kralja Leara (još jednog starca, ali moćnog, glumačkog) na sceni je nepotrebno utišan. Dobrim dijelom to je posljedica

arhipelagu Kralja Leara ", a završio je te subote, izvedbom svoje (druge) prošloljetne premijere. Riječ je o komadu predstave sudobničkog

djece i dadilju, a po dolasku je na Twitteru napisala kako se "veseli vidjeti svog dragog prijatelja Šerbedžiju u ulozi kralja Leara " te "Hrvatska je prekrasna Cijela regija bivše Jugoslavije puna je talentiranih i ljubaznih ljudi." Pred premijeru